DON'T TOUCH ART. USE IT. – KOMERCIJALNI I NAMJENSKI ASPEKTI INDUSTRIJSKOG DIZAJNA

„Sve je dizajn. I mi smo nečiji dizajn“ – reći će jedan od sagovornika u kratkom dokumentarnom filmu „Don't touch art. Use it.“ Činjenica je da smo okruženi njime – on predstavlja ono po čemu hodamo, na čemu sjedimo, ono što nam olakšava život i vrlo često, ono što ga i oblikuje. Najuspješnije i nagrađivane dizajne koristimo svaki dan, uglavnom uzimajući njihovu ljepotu zdravo za gotovo. Što manje to primjećujemo to je ta konstatacija sve istinitija. Savremeni industrijski dizajn se odavno udaljio od postulata Bauhausa, na kojima je začet, i danas korisniku nudi sasvim novo, takođe dizajnom predviđeno iskustvo.

Trećom industrijskom revolucijom i rastom naše ekonomske moći, mi ne želimo više stvari koje će nam biti samo korisne. Naši zahtjevi su porasli i želimo da one, svojim estetskim karakteristikama, u nama bude neku od emocija, da budu zabavne, da govore o našem životnom stilu i na kraju, o onome na čemu se toliko insistira posljednjih decenija- našoj individualnosti.

Brendovi se utrkuju i dovijaju na razne načine da nas ubijede da kupovinom baš njihovog proizvoda naš svijet, dom i mi sami ćemo biti originalniji i privlačniji. Praksa je da to isto rade i studiji namjenskog (custom made) dizajna. Kada se uklone svi marketinški alati ubjeđivanja velikih korporacija i etikete o posebnosti dizajnerskih studija, ostaje samo ogoljen dizajn i njegova ljepota. Tada zaboravljamo njegovu namjenu. Ili ostaje samo funkcija, kada zaboravljamo ljepotu.

Cilj kampanje „Ne diraj umjetnost. Koristi je.“ je da se skrene pažnja na oboje: na kreativna rješenja predmeta koja umiju da budu duhovita, moćna i uzbudljiva, koja su umjetnička djela sama po sebi, ali i činjenicu da su to na kraju dana samo objekti koje upotrebljavamo. I zato, vrlo često, prestanemo da ih vidimo. Takođe, ova kampanja je pokušaj da se u Crnoj Gori progovori na ovu prilično zanemarenu temu, sa željom o stvaranju neke povoljnije klime, koja bi mlade ljude motivisala da se ozbiljnije počnu baviti ovom vrstom primijenjene umjetnosti, a ujedno i industrije, kod nas .

Kažemo umjetnost, a i dalje se vodi diskusija da li je industrijski dizajner umjetnik ili kreativni zanatlija. Bez obzira koju etiketu im nalijepili, njihov cilj je isti: vjeruju da svojim originalnim proizvodima olakšavaju životne probleme, odgovaraju na često vrlo komplikovane želje ljudi i u svakodnevicu unose ljepotu objekta.